Smrt ima kosu od morske trave #420077

prijevod s makedonskog Sibila Petlevski

Igorov pjesnički glas gradi svoj ritam između psovke, s jedne, i oniričke blagosti, s druge strane; u lutanju noćnom cestom i sunčanim krajolikom duše, u egzistencijalnom škripcu između kožne jakne – crne – koja “miriši na d-mol solo bas. elektični” i mekog dodira dlana na bijeloj koži žene.
Igorova poezija je rezultat dvojnog, suprotstavljenog impulsa: druželjubiva je, naseljena sjećanjima na sitnice, riječi i glasove, ali je istodobno i usamljenička, sposobna hrabro se očistiti od uspomena, i umjesto buke motora koji poziva na putovanje, odabrati tišinu. “Kao vjetrovita tišina, kao neobavezan trepet: tako pišem pjesmu, tako dišem” – kaže Isakovski.
Posljednja Igorova knjiga – u Hrvatskoj objavljena poslije smrti autora – posjeduje rijetku, rekli bismo whitmanovsku kvalitetu, a to je vitalizam u pristupu temi umiranja.
U Whitmanovim Vlatima trave, riječ “smrt” pojavljuje se preko dvije stotine puta kroz svjedočenje i kontemplaciju, fantaziju i transfiguraciju. Smrt ima kosu od morske trave, međutim, nije whitmanovska knjiga na programatski, nego na spontan način. Testamentarni stihovi Igora Isakovskog svjedoče o vječnome životu kao vječnom kruženju energije pojavnosti. Njegovi su stihovi egzistencijalno “točni” i vizionarski “pogođeni”, potvrđeni kako življenjem, tako i umiranjem, dosljedni i iskreni, ispovjedno-narativni – samim time uznemirujuće intimni – ali i opći, utješni u općeljudskoj poruci koju pružaju čitateljima, zavodljivi u ekstatičkom prihvaćanju prirodnosti preoblike materijala ljudskog tijela i duha u druge oblike vibrantnih postojanja.

Sibila Petlevski


Igor Isakovski (Skopje, 1970-2014), pisac, pjesnik, prevoditelj. Završio je studij svjetske i komparativne književnosti na Sveučilištu Ćirila i Metodija u Skopju, gdje je bio na doktorskim studijima. Magistrirao u Centru za Europske studije (Rodovi i kultura) u Budimpešti. Osnivač je prvog makedonskog e-časopisa: Blesok – književnost i druge umjetnosti (http://www.blesok.com.mk). Radio je kao glavni urednik u svojoj nakladničkoj kući Blesok. Knjige: Pisma (roman, 1991), Crno sonce (pjesme, 1992), Eksplozii, trudna mesečina, erupcii... (priče, 1993), Vulkan – Zemja (pjesme, 1995), Nebo (pjesme, 1996), Blues govornica, (jako kratke proze, 2001), Pesočen časovnik (priče, 2002) (Pješčani sat, 2012), Dlaboko vo dupkata (pjesme, 2004), Plivanje vo prašina (roman, nagrada Prozni majstori, 2005, 2010) (Plivanje u prašini, 2008), Blues govornica II (Godišnja nagrada za najbolji dizajn tiskane knjige, 2006), Stažirajći za svetec (pjesme, 2008), Noćta e najtemna pred razdenuvanje (pjesme, 2009, nagrada IV. Beogradskog festivala poezije i knjige, 2010), CD-ROMovi: M@Pa, 2001. i Babylonia, 2004. Preveo je pedeset i jednu knjigu (esejistike, poezije i proze). Pjesme i priče objavljene su mu u dvadesetak zemalja. Zastupljen je u brojnim izborima i antologijama u Makedoniji i inozemstvu. Posthumno je u hrvatskom prijevodu objavljena knjiga poezije Smrtta ima kosa od morska treva (2013) (Smrt ima kosu od morske trave, 2015).